Znam jednu ženu odavno i uvek mi je odavala utisak hladne i nepristupačne osobe. Tog prepodneva imala sam poslovni sastanak sa njom.Bio je to sastanak koji se održavao uvek u isto vreme jednom godišnje. Marko je parkirao automobil i ostao u njemu da me sačeka do okončanja sastanka a ja sam se po izlasku iz auta uputila ka njenoj kancelariji.
Bez obzira na distancu medju nama, na neki svoj način uvek je bila korektna prema meni ali i ja prema njoj.
A onda je taj jedan sastanak promenio sve.
Odmah sam primetila da je došla na sastanak sva raznežena. Bila je to ona a kao da nije bila ona. Nekako otečena i sva crvena u licu.
Sve vreme u krajičku oka stajala joj je jedna suza.
Ne znam kako ju je kontrolisala da ne sklizne iz oka iako je bila na samoj ivici sve vreme.
Mučila se ona da je sakrije a mučila se i suza da ne kane.
Ono što je mene ganulo jeste to što ni jedna jedina tema našeg poslovnog razgovora nije bila osetljiva ,nije davala povoda za plakanjem a suza nije nestajala iz njenog oka već je samo s vremena na vreme bivala veća ili manja.
Shvatila sam da je došla povredjena iz nekih privatnih razloga ali je ipak došla na sastanak da me ispoštuje.Mogla je otkazati sastanak ali ona to nije učinila.Tada sam shvatila njenu veličinu. Tu me je pridobila za sva vremena.
Žena je bila utučena, mogla je da zaplače istog trenutka ali se suzdržavala svesna toga da se njene emocije jasno vide na njenom licu i da joj nikako ne uspeva da ih sakrije u potpunosti. Ali se borila sve vreme kao lav da bude na visini zadatka.
Ta jedna suza koja je konstantno stajala u njenom oku, promenila je u potpunosti moje mišljenje o njoj.
Shvatila sam koliko je ne poznajem i da je njen raniji gordi stav, ustvari bio samo fasada iza koje se krila jedna emotivna žena.
Ta jedna suza je rekla sve što svi prethodni susreti godinama pre toga nisu rekli.
Ali,takodje sam shvatila još jednu stvar.
A to je da ne možemo suditi nikome po spoljašnjosti i da površni utisci mogu prevariti. Ne treba suditi ljudima jer nikada ne znamo kakve bitke u sebi i svom žvotu biju.
Njena oštra fasada je ustvari bila njena samoodbrana.
Sve je proteklo korektno i dosta brzo. Obe smo ustale u istom trenutku a ja sam u njenim očima videla neku vrstu izvinjenja što je sastanak bio ometen ličnim osećanjima i rastrojenošću.
Pozdravile smo se nakon završenog sastanka i osetila sam jak stisak njene ruke kao da je želela da mi zahvali za prećutno razumevanje. Ljudska osećanja su preskočila profesionalnu barijeru i obe smo shvatile da smo ipak samo obična ljudska bića sa svim vrlinama i manama.
Izašla sam iz zgrade i dugo bila pod utiskom tog sastanka. Marko me strpljivo čekao u autu ispred zgrade odakle smo se odvezli na ručak.