To su bile žene na kojima je počivala cela kuća, koje su radjale veći broj dece, živele u vreme kada nije bilo mašina koje bi im olakšale rad već su svi poslovi morali da prodju kroz njihove vredne ruke.Žene koje su zbog obaveza ustajale pre svitanja a odlazile na počinak kasno u noć.
Moja baka Leposava je bila veoma pismena žena za svoje vreme , oštroumna i vedrog duha. Insistirala je na obrazovanju, išla malo ispred svog vremena a opet prolagodjena vremenu u kome je živela.
Ne znam da li je njen osmeh zaslužan za njenu dugovečnost jer je zivela 95 godina. Mnogo toga sam naučila od nje…mnogo jednostavnih životnih stvari, korisnih saveta kojih se setim i dan danas kada mi se neka situacija ponovi i potvrdi ispravnost njenog saveta. Pamtim je po osmehu koji je uvek imala, po neverovatnoj snazi duha i po bajkama kojima je sama dodavala zaplete i rasplete i maštom ih činila jako zanimljivijim od klasičnih bajki.
Sećam se njenog slatka od tikvica sa najlepšom aromom na svetu, hleba ispod saća za specijalne prilike i večite brige da li smo slučajno gladni.
Divim se ženama iz tog doba.
To su bile jake žene koje su mnogo tereta na sebi nosile u često neuslovnim uslovima nego danas a koje su opet nesebično davale sebe u toj borbi da njihova deca krenu i nadju svoj bolji put u životu.
Divim se njihovoj fizičkoj snazi jer su njihove hrapave ruke morale same da umese hleb, sašiju odeću nejakoj dečici, bile veoma pobožne, hrabre i odvažne da preuzmu bez pogovora veći teret nego što su mogle da ponesu.
Sećam se rečenice moje bake koja govori o snazi žene : ,, To što žena može da izdrži ni lokomotiva ne može da povuče”Hvala vam što ste bile tako jake i brižne, što je na vama počivala ova zemlja, što ste naše roditelje naučile pravim vrednostima a oni su iste preneli nama.Volim što ste bile baš naše bake a ne nekome drugome i što ste mi tako nesebične, nasmejane vredne, jake i pune ljubavi ostale u divnom sećanju.
Ponosna sam što je jedna tako divna žena bila baš moja baka – moja Leposava ….
